petak, 25. prosinca 2009.

Spavanje kraj osobe koja hrče



Nije lako dijeliti krevet sa osobom koja hrče


Trećina Britanaca tokom života izgubi
prosječno dvije godine sna zbog toga što
njihovi partneri hrču, pokazalo je istraživanje
stručnjaka britanske asocijacije "Snoring and
Sleep Apnoea".

Oni smatraju da spavanje u
krevetu sa osobom koja hrče dovodi do
prosječnog gubitka od oko dva sata sna
tokom noći.


Polovina od 2.000 ispitanih
odraslih osoba je izjavila da hrkanje negativno
utječe na njihov seksualni život, a 85 posto vjeruje
da bi njihov odnos s partnerom bio bolji kada bi
problem s hrkanjem bio riješen.

Stručnjaci su također upozorili da manjak sna
šteti fizičkom, mentalnom i emocionalnom zdravlju.

Nekvalitetan san je povezan s poteškoćama u
školovanju i utječe na povećanje izgleda za
oboljenje od dijabetesa tipa 2.

Zvuk hrkanja dovodi do podrhtavanje tkiva u
ustima, nosu i grlu, koga izaziva djelomična blokada
gornjih disajnih putova.

Znanstvenici su istaknuli da
na povećanje izgleda da će neka osoba hrkati
utječu konzumiranje alkohola, prehlada i prevelika
tjelesna masa.

Dakle, ako spadate u one koji
noću "pile" znajte da smetate onima pokraj vas i
potrudite se da to prestane - nemojte piti alkohol
prije spavanja, za večeru pojedite salatu ili voće,
kada ste prehlađeni koristite kapi za nos, a ako ste
gojazni smršavite.

U svakom slučaju nemojte se
ljutiti ako vas partner noću probudi i zamoli da
promijenite položaj jer će te tada možda
prestati hrkati. Dobro je dok vas bude, pravi problem
će nastati ako vas izbace iz kreveta, sobe ili - života.

nedjelja, 20. prosinca 2009.

Hrkanje 1




ZAŠTO HRCEMO I KAKO SI POMOCI?





Tko se od nas nije susreo sa hrkanjem?


Bilo da se radi o "hrkačima " nazovimo ih tako,


u najbližoj okolini (čanovi obitelji) ili o


osobama koje hrču, a sa kojima se sticajem


okolnosti nalazimo noću u istom prostoru:


služenje vojnog roka, sportska zimovanja,


ljetovanja (spavanja u velikim spavaonicama),


kao i hrkanja u kinima, autobusima i tramvajima.








Zvuk hrkanja, pogotovo ako je intenzivan,


budi neugodne asocijacije. Većini onih koji


su mu izloženi pričinjava razne neugodnosti,


kao što su razdražljivost, poremećaj spavanja,


do poremećaja komunikacije sa "hrkačem".










Kod ekstremno izraženih slučajeva, to može


rezultirati ponekad fizičkim obračunima,


u nekim slučajevima razvodom braka,


i dovođenjem u nezgodne situacije.












Znači da je hrkanje ne samo medicinski,


nego i socijalni problem.





Intenzitet hrkanja može ići i do 40-50 decibela.


Naprimjer, intenzitet buke u gradskom prometu


varira do 80 decibela, a takav intenzitet postižu


istaknuti "hrkači".







Šta se događa u našem organizmu?





Prilikom hrkanja dolazi do zatvaranja


disajne cijevi, a faze nedisanja traju do


desetak sekundi pa i više, što je jako opasno.





Rezultat ataka nedisanja dovodi do stanja


umora i nenaspavanosti, tako da pospanost


tokom dana može biti fatalna, naročito ako


se radi o profesionalnim vozačima, čije


iznenadno tonjenje u san može rezultirati


teškim nesrećama.










Pored navedenih posljedica, hrkanje može dovesti


do srčane aritmije, visokog krvnog pritiska,


moždanog udara i zatajenja srca. Medicinska


istraživanja su pokazala da u posljdice hrkanja


spadaju i šećerna bolest, problemi u seksuanoj


sferi, kao i smetnje u radu štitne žlijezde.












ZAŠTO HRČEMO?





Odgovor na pitanje kako nastaje hrkanje,


naći ćemo u anatomskoj građi disajne cijevi.


Ona je vijugavog toka s nekoliko suženja.


Najduže mjesto je ono izmedu mekog nepca


i resice s prednje strane, te sredine


ždrijela- sa stražnje strane.












Mišići disajne cijevi popuštaju noću,


dolazi do labavljenja mekog nepca koje,


naročito pri ležanju na leđima, pada


unazad te dolazi do ubrzanog toka zračne


struje u nastalom tjesnacu. Konačni


rezultat je vibriranje mekog nepca


i resice. Eto to je hrkanje.







Medicina definira hrkanje kao sindrom


zastoja udisaja prilikom spavanja,


zvani-slip apnea.Apnea je grcka riječ,


a znaći nedostatak zraka. Prekid zračne


struje kroz disajnu cijev može biti uvjetovan


preprekama na nekoliko mjesta, kao što su:


nos, meko nepce, treći krajnik, krajnici i jezik.












Posljedica apnee je pad koncentracije kisika


u krvi, što dovodi do problema u radu srca,


povišenog krvnog pritiska, psihičkih smetnji


kao što su pad koncentracije, razdražljivost,


poremećeno ponašanje i dr.







Gojazni ljudi posebno su izloženi riziku,


iz razloga što masno tkivo u nepcu koje


formira svojevrsni jastuk,utiče na lakšu


blokadu zraka u disajnoj cijevi.












Uzimanje alkohola prije spavanje, upotreba


sredstava za smirenje i uspavljivanje imaju


isti učinak. Stariji ljudi zbog atrofije, koja


uzrokuje mlitavost lica, takode su podložni


izraženom hrkanju sa već navedenim rizicima.










Na pojavu hrkanja utječu razne upale sluznice


nosa, ždrijela i sinusa, zatim nosni polipi,


povećani krajnici i dr.







KAKO SE LIJEČIMO?





Postoje tri metode liječenja:





Prva metoda je konzervativna, do sada


najpopularnija. Ona podrazumjeva redukciju


tjelesne težine, spavanje na boku, izbjegavanje


alkoholnih pića prije spavanje, kao i sedativa.







Druga metoda je kirurška, što znači da se


kirurškim putem otklanjaju prepreke u


disajnom putu (iskrivljene nosne pregrade,


polipe u nosu, krajnike, a naročito


treći krajnik kod djece).





Treća metoda su pomagala, ima ih različitih,


ali ogromna većina su nezgrapna i


neugodna za primjenu.


Najnovije uspješno pomagalo je Snore stopper.